ROD ROMERIA

SINONIMI: Raciborskia Koczwara 1928.
Amalia De Toni 1934.
Compylotropium Hortobagyi et Hillard 1965.
TIPIČNA VRSTA: Romeria leopoliensis.
TAKSONOMIJA: Taksonomski status ovog roda nije puno problematičan. Anagnostidis et Komarek su 1988. godine prvi ovaj rod klasifikovali u familiju Pseudanabaenaceae zbog kratkih, nepravilnih “filamenata” koji karakterišu ovaj rod. Komarek (1970, 1976) je prvi raspravljao o vrlo sličnoj građi i deobi ćelije između ovog roda i roda Synechococcus, a posebno Rhabdoderma i opisao razlike u njihovom životnom ciklusu. Vrste roda Romeria nisu još gajene i sve vrste su poznate jedino iz prirodnih populacija. U poslednje vreme, zbog gotovo identičnog uređenja tilakoida, pojedine vrste iz roda Aphanothece (podroda Anathece) i pojedine vrste roda Synechococcus su svrstane u rod Romeria i u prostije rodove familije Pseudanabaenaceae. Takođe rod Romeria je dosta sličan rodu Spirulina, od koga se razlikuje po kratkim trihomima izduženo-cilindričnim ćelijama i više-manje snažnim suženjima na mestima pregradnih zidova. Sistematsko mesto roda Romeria bi zato trebalo revizirati sa stanovišta svakog od gore predstavljenih faktora. Konačno rešenje se može tražiti u molekularnoj proceni svakog od navedenih rodova.
MORFOLOGIJA: Trihomi su slobodnoživeći, solitarni ili u mikroskopskim (malim) nepravilnim sluzavim grupama. U okviru ovoga roda se javljaju vrste sa filamentima i sa “pseudofilamentima”. Trihom su kratki, obično građeni od (1)2-12(23) ćelija, izuzetno sa više od 60, frekventno (periodično) fragmentisani. Što se oblika tiče, trihomi su obično talasasti ili spiralno uvijeni (sa 1-2 navoja), retko skoro ravni, ili grade nepravilan oblik vijka. Nikada ne dolazi do grananja. Širina trihoma je 0,6-3 μm. Trihomi su suženi kod pregradnih zidova (vrste koje ne poseduju ova suženja pripadaju verovatno drugim rodovima ili predstavljaju prelaz ka njima). Krakteristična je povremena razmena susednih ćelija trihoma.Omotač trihoma je homogen, bezbojan, difuzan, sluzav (postavlja se pitanje da li su ove osobine omotača prisutne kod svih vrsta roda).
CITOLOGIJA: Ćelije su izduženo-cilindrične, uvek duže, nego šire (obično viš puta). Par vrsta ima Y oblik ćelija. Ćelijski zidovi između ćelija su katkada asimetrični. Ne pojavljuju se heterocitni trihomi (odsustvuju heterocite i akineti, a terminalne ćelije se ne razlikuju od ostalih ćelija po funkciji, a za razliku od njih su zaobljene). Tilakoidi su uređeni parijetalno, tj. nalaze se na periferiji hromoplazme. Ćelije su povezane želatinoznim matriksom preko šupljina različitih širina. Šupljina u pregradnim zidovima ima malo, ali se postavlja pitanje da li kod svih vrsta. Gasne vakuole su retke.
RAZMNOŽAVANJE: Vrste roda Romeria se razmnožavaju pomoću fragmenata trihoma (hormogonijama) ili pojedinačnih ćelija. Ćelije se dele simetrično (pri sniženoj temperaturi asimetrično) transverzalnom (dijagonalnom) binarnom fisijom, uvek vertikalno na dužinu ćelije; kćerka ćelija raste više-manje do veličine majke ćelije pre nego što stupi u deobu. Sve ćelije su sposobne za deobu.
EKOLOGIJA: Predstavnici roda Romeria se retko nalaze u prirodi. Sve do sada poznate vrste su planktonske, osim R. minima koja živi epifitno. Žive u čistim oligotrofnim ili mezotrofnim jezerima, rekama, potocima, barama..., a retko u hipertrofnim sistemima. Devetnaest vrsta ovog roda je opisano u severnoj temperaturnoj zoni. Jedna vrsta je marinska - R. mexicana (pronađena u Gulf-u u Meksiku). U tropskim predelima se nalaze dve do sada opisane vrste: R. heterocellularis i R. hieroglyphica (Komarek, 2001).
ROMERIA ALASCENSIS (Horbot. et Hilliard) Komarek 2001.
Basionim: Campylotropium alascense Horbot. et Hilliard 1965.
Sinonim: Aphanothece alascense (Hortob. et Hilliard) Bourr 1985.
Opis: Trihomi su u obliku luka, u prirodi se nalaze u malim sluzavim gupama, sadrže (1)2-4(8) ćelija, sa jasnim suženjima kod pregradnih zidova. Ćelije su bledoplavo-zelene boje; dužina ćelija je 3,7-8,3 μm, a širina 0,6-0,8 μm, tj. dužina im je 6-10 puta veća od širine.
Ekologija: Ova vrsta naseljava jezera, ribnjake i bare koje su dobro aerisane (bogate kiseonikom). Do sada je ova vrsta registrovana samo na području Aljaske po kojoj je i dobila ime.
ROMERIA MINIMA (Lemm.) Komarek 2001.
Basionim: Rhabdoderma minima Lemm. 1909.
Sinonim: Synechococcus minimus (Lemm.) Komarek 1970.
Opis: Trihomi su pojedinačni ili je manji broj trihoma objedinjenih u sluzavu bezbojnu koloniju, sadrže (1)-4 ćelije, sa uočljivim suženjima kod pregradnih zidova. Ćelije su bledosivo plavo-zelene boje; dužina ćelija je 1,5-3μm, a širina 0,7-0,8 μm, tj. dužina im je tri puta veća od širine.
Ekologija: Ova vrsta naseljava male čiste potoke i u njima živi epifitno. Rasprostranjena je u Češkoj i Italiji.
ROMERIA CARUARU Komarek et al. 2001.
Opis: Trihomi su dezintegrisani (brojne pojedinačne ćelije u grupi), nepravilno spiralno uvijeni, pojedinačno su difuzni, nejasno sluzavi, sadrže 1-4(12) ćelija, suženi na mestima pregradnih zidova. Ćelije su bledosivo plavo-zelene boje; duge 1-12,8 μm, a široke 0,7-1 μm.
Ekologija: Vrsta naseljava plankton mezotrofnih i eutrofnih voda. Do danas je poznata samo u tropima Brazila (država Pernambuko).
ROMERIA CHLORINA Böcher 1949.
Sinonim: Synechococcus chlorinus (Böcher) Komarek 1970.
Opis: Trihomi su pojedinačni, lučni, vrlo kratki (nekoliko ćelija), bez suženja na mestima pregradnih zidova, ali dezintegrisani i sastavljeni iz nekoliko segmenata sa suženjima, sluzavi (nije sigurno). Ćelije su žuto-zelene boje; duge 1,5-2,5 μm, a široke više-manje 1 μm.
Ekologija: Vrsta naseljava bentos i epipelit slatkih voda. Rasprostranjena je u Danskoj, Češkoj i severnoj Nemačkoj.
ROMERIA ELEGANS (Wolosz.) Wolosz. Et Koczw.
Basionim: Raciborskia elegans Woloszynska (Koczwara, 1929)
Sinonimi: Amalia elegans (Wolosz.) De Toni 1934.
Synechococcus elegans (Wolosz.) Komarek 1970.
Opis: Trihomi su bledoplavo-zelene boje, pojedinačni, sadrže 2-12 ćelija, uvek nepravilno talasasti, sa blagim suženjima kod pregradnih zidova. Pregradni zidovi jasno uočljivi. Sara je sluzava, difuzna, bezbojna, ravnomerno razvijena, do dva puta šira od trihoma. Ćelije su cilindrične, duge (2,5?)3-9 μm, široke (1?)1,3-2 μm, tj. dužina ćelija je 3-6 puta veća od širine.
Ekologija: Vrsta naseljava plankton jezera, jezeraca, bara, reka, potoka, a najčešće ribnjaka. Poznata je uglavnom iz područja umerene Evroazije, ali takođe je zabeležena i u Indiji. Neki autori, kao na primer Komarek, navode mogućnost da je vrsta kosmopolit.Vrsta je zabeležena i u Srbiji u Obedskoj bari - Krstonošića okno (Milovanović i Obušković, 1978).
Varijabilnost: Neki autori u okviru ove vrste razlikuju dva varijeteta: R. elebans elebans i R. elebans nivicola, međutim autor ovog teksta smatra, kao i mnogi današnji cijanoprokariolozi, da su ovo dve zasebne vrste, te da se pod R. elebans elebans podrazumeva vrsta R. elebans, a pod R. elebans nivicola vrsta R. nivicola.

Nema komentara: