ROD MICROCROCIS

SINONIMI: Beckia Elenkin 1933; Holopedia Elenkin 1938; Holopedium (Lagerheim) Lagerheim 1893; Pseudoholopedia (Ryppowa) Elenkin 1935; Merismopedia subgenus Holopedium Legerheim 1883.
TIPIČNA VRSTA: Microcrocis geminata
MORFOLOGIJA. Predstavnici roda Microcrocis imaju sluzave, pločaste, jednoslojne, slobodno živeće kolonije. Najčešće su mikroskopskih, a ređe makroskopskih dimenzija. Kolonije makroskopskih dimenzija se često sastoje od više manjih kolonija unutar generalne kolonije. U mlađim stadijumima razvića ćelije su često pravilno raspoređene u nizove, a kasnije dolazi do deformisanja ovih nizova u nepravilno uređenu koloniju. Unutar kolonije ćelije su postavljene pod pravim uglom u odnosu na pljosnati oblik kolonije. Zbog ovakvog rasporeda ćelija u koloniji, pri posmatranju na mikroskopu vide se vršni krajevi ćelija koji su okrugli. Ovo je značajan taksonomski i determinacijski karakter jer se na osnovu njega jasno razlikuje od sličnog roda Coccopedia. Površina kolonije je ravna ili talasasta. Sluz kolonije je bezbojna i homogena.
CITOLOGIJA. Ćelije vrsta roda Microcrocis su elipsoidne do cilindrične. Obično su u mlađim fazama životnog ciklusa elipsoidne, a kasnije se izdužuju i zadobijaju cilindričan izgled. Krajevi ćelija kod svih vrsta su zaobljeni, a sasvim retko se u nekim fazama životnog ciklusa javljaju ćelije koje nemaju zaobljene krajeve. Ne poseduju sluzne omotače. Ultrastruktura ćelija ovog roda je gotovo nepoznata. Najbolje je proučena vrsta M. geminata u čijem su protoplastu uočeni talasasti tilakoidi raspoređeni ravnomerno po ćeliji.
EKOLOGIJA. Vrste roda Microcrocis naseljavaju male stajaće i sporotekuće vode, ali i vodene basene sa dobro razvijenom vaskularnom florom i krupnim algama koje se razvijaju na peščanoj podlozi. Slatkovodni predstavnici su daleko brojniji, dok slanu i slankastu vodu naseljavaju samo dve do sada poznate vrste koje su pronađene u priobalnom delu mora i rečnim estuarima (M. sabulicola i M. marina). Najveći broj do sada poznatih vrsta ovog roda naseljava područja severne umerene zone, a ponajviše Evropu i Severnu Ameriku, dok je u tropima opisan mali broj vrsta.
TAKSONOMIJA. U okviru roda Microcrocis je do danas opisano nešto više od deset vrsta. Najproblematičnije pitanje taksonomije ovog roda je egzistencija ovog roda. Tačnije, da li ovu grupu modrozelenih prokariota treba razmatrati kao podrod roda Merismopedia ili kao zaseban rod. Većina današnjih algologa se odlučilo, kao i autor ovog teksta, za drugo shvatanje. Jasna razlika između ova dva roda je u obliku ćelija njihovih predstavnika.
MICROCROCIS GEMINATA (Lagerheim) Geitler 1942
Sinonimi: Microcrocis Dietelii P. Richter 1892; Holopedia Dietelii Migula 1907.
Opis: Kolonije ove vrste su mikroskopske, ali ipak krupne. Imaju pločast oblik, nepravilne konture, ponekad sa talasastom površinom i dubokim ulegnućima u nekom svom delu. Ćelije se karakterišu zaobljenim krajevima, dužinom 12-14 μm, širinom 6-7 μm i plavo-zelenom bojom. Ćelije su unutar kolonije raspoređene rastresito ili više-manje gusto, u životnom stadijumu nakon deobe nalaze se u grupama od po četiri, a u kasnijim životnim fazama su raspoređene bez ikakvog reda.
Ekologija: Vrsta Microcrocis geminata naseljava male stajaće ili sporotekuće reke, a ređe jezera. Vrsta je nalažena samo u Evropi.
MICROCROCIS PULCHELLA (Buell) Geitler 1942.
Basionim: Holopedia pulchella Buell 1938.
Opis: Kolonije su pločaste, cevaste, izduženog i nepravilnog oblika. Duge su između 72 i 86 μm, a široke između 50 i 71 μm. Sastavljene su od velikog broja ćelija (do 300) koje su gusto i nepravilno raspoređene. Kolonijalna sluz je homogena i difuzna. Ćelije imaju poligonalan oblik prilikom posmatranja kolonije na mikroskopu kada se vide vršni delovi ćelija ili su ovalno izdužene na periferiji kolonije. Posle deobe imaju poluloptast oblik pa im se dimenzije kreću 3,2 - 5,6 x (2) 2,3 - 3,6 μm. U zrelijem stadijumu se izdužuju, pa im se dužina kreće između 3,8 i 6 μm. Sadržaj ćelije je homogen i svetloplavo-zelene boje.
Ekologija: Izvorno je vrsta Microcrocis pulchella bila opisana u slatkovodnim ekosistemima, a kasnije su pronađene populacije u brakčatim vodama. Pošto je utvrđeno da nema morfocitoloških razlika između jedinki ove dve grupe populacija zaključeno je da vrsta naseljava i slatkovodne i brakčate vode. Prvobitno je sretana samo u jednom jezeru u Severnoj Americi, a kasnije je pronađena i u suptropskim predelima južnog Brazila.

Nema komentara: